Prvi vikend u lipnju, očekuje se kišno i promjenjivo vrijeme, a to znači na visini od 2400 m.n.m. priličan problem.
Odlučeno je da se ide i nema odustajanja, uostalom da nije takvog žara i ljubavi prema prirodi ko bi se ikada igdje popeo.
Polazi se poslije posla u petak, poslodavci ovog novog poretka ne puštaju baš rado ranije i ne razumiju ljubav prema prirodi, te krećemo nešto kasnije. Većina nas nije prije bila na Magliću, a ujedno kao najviši vrh BiH svima predstavlja poseban izazov. Na odredište (Lokva Dernečište 1600 m.n.m.) stižemo kasno u noć, Logorska vatra obasjava lica naših prijatelja iz Goražda koji nas sutra vode na Maglić. Veče protiče ugodno uz upoznavanje, anegdote, viceve i dobar roštilj.
Noć je prohladna, vrijeme prolazi uz povremeno udaranje kapi kiše u šator, kakvo li će biti ujutro vrijeme, samo da ne bude kiše sve ostalo je super.
Subota jutro, e nek su vala i meteorolozi pogriješili, suho, a i sunce pomalo proviruje.
Kava, čaj, kako ko, i polazak. Usput preljepi vidici, krajolik drukčiji od našeg Hercegovačkog, planinski pašnjaci okupani raznobojnim cvijećem, pokoji zaostali snježnik kao svjedok snijega koji je prije par tjedana debelo sve prekrivao.
Uz nekolika odmora i na vrhu smo, svud oko nas planinski masivi. Sve redom iz NOB-a, Zelengora, Romanija, Volujak, a ispod huči Sutjeska.
Povratak prolazi uspješno, na par mjesta postavljene su sajle i potreban je oprez. Naš prijatelj i planinar Mirso pjevuši "načini bar jedan pogrešan korak" što u napetom momentu izaziva osmjeh kod svih.
Nakon naporna dana naš narod voli pojest, kod šatora je već je spremna tepsija pečen krompir i meso, to već svatko voli.
Da se nebi stalo na ovome naveče je party uz bubrege na gradele i nek pije ko šta voli jer sutra nema uspona i sajli. Potrajalo je sve uz dobro jelo, piće, sevdalinku i najvažnije super društvo.
Nedjelja, sunčano je idemo na Trnovačko jezero (CG), biser prirode podno padina Maglića i Volujka. Zahvaljujući nepristupačnom krajoliku i negostoljubivoj zimi ovo gorsko oko sačuvano je od devastacije. Do jezera je potrebno pješačiti oko 2 sata, a teret ukoliko se nemože ponijeti prenose konji.
Trnovačko jezero pripada Crnoj Gori, ali sa te strane nema pristupačan put, te se skoro sva komunikacija odvija sa BiH strane.
O jezeru i prirodi oko njega, danas se brine Novica Ćelasan, on je ujedno i lovočuvar i osoba zadužena za naplatu pristojbe za kampiranje i posjetu parku prirode. Od proljeća do jeseni ovdje živi sam sa psom u živopisnoj brvnari u gustoj bukovoj šumi.
Netko dobar kao da je znao kada planiramo poći pusti kišu baš kad dođosmo do auta.
Svi su puni utisaka, nema sumnje da valja ponoviti.
Super izlet sa super društvom.
Ovaj put "srećom" nisam ponio fotoaparat, te je za bolje fotografije zaslužan prijatelj planinar Reda.
Odlučeno je da se ide i nema odustajanja, uostalom da nije takvog žara i ljubavi prema prirodi ko bi se ikada igdje popeo.
Polazi se poslije posla u petak, poslodavci ovog novog poretka ne puštaju baš rado ranije i ne razumiju ljubav prema prirodi, te krećemo nešto kasnije. Većina nas nije prije bila na Magliću, a ujedno kao najviši vrh BiH svima predstavlja poseban izazov. Na odredište (Lokva Dernečište 1600 m.n.m.) stižemo kasno u noć, Logorska vatra obasjava lica naših prijatelja iz Goražda koji nas sutra vode na Maglić. Veče protiče ugodno uz upoznavanje, anegdote, viceve i dobar roštilj.
Noć je prohladna, vrijeme prolazi uz povremeno udaranje kapi kiše u šator, kakvo li će biti ujutro vrijeme, samo da ne bude kiše sve ostalo je super.
Subota jutro, e nek su vala i meteorolozi pogriješili, suho, a i sunce pomalo proviruje.
Kava, čaj, kako ko, i polazak. Usput preljepi vidici, krajolik drukčiji od našeg Hercegovačkog, planinski pašnjaci okupani raznobojnim cvijećem, pokoji zaostali snježnik kao svjedok snijega koji je prije par tjedana debelo sve prekrivao.
Uz nekolika odmora i na vrhu smo, svud oko nas planinski masivi. Sve redom iz NOB-a, Zelengora, Romanija, Volujak, a ispod huči Sutjeska.
Povratak prolazi uspješno, na par mjesta postavljene su sajle i potreban je oprez. Naš prijatelj i planinar Mirso pjevuši "načini bar jedan pogrešan korak" što u napetom momentu izaziva osmjeh kod svih.
Nakon naporna dana naš narod voli pojest, kod šatora je već je spremna tepsija pečen krompir i meso, to već svatko voli.
Da se nebi stalo na ovome naveče je party uz bubrege na gradele i nek pije ko šta voli jer sutra nema uspona i sajli. Potrajalo je sve uz dobro jelo, piće, sevdalinku i najvažnije super društvo.
Nedjelja, sunčano je idemo na Trnovačko jezero (CG), biser prirode podno padina Maglića i Volujka. Zahvaljujući nepristupačnom krajoliku i negostoljubivoj zimi ovo gorsko oko sačuvano je od devastacije. Do jezera je potrebno pješačiti oko 2 sata, a teret ukoliko se nemože ponijeti prenose konji.
Trnovačko jezero pripada Crnoj Gori, ali sa te strane nema pristupačan put, te se skoro sva komunikacija odvija sa BiH strane.
O jezeru i prirodi oko njega, danas se brine Novica Ćelasan, on je ujedno i lovočuvar i osoba zadužena za naplatu pristojbe za kampiranje i posjetu parku prirode. Od proljeća do jeseni ovdje živi sam sa psom u živopisnoj brvnari u gustoj bukovoj šumi.
Netko dobar kao da je znao kada planiramo poći pusti kišu baš kad dođosmo do auta.
Svi su puni utisaka, nema sumnje da valja ponoviti.
Super izlet sa super društvom.
Ovaj put "srećom" nisam ponio fotoaparat, te je za bolje fotografije zaslužan prijatelj planinar Reda.
Oko Gacka, stotine ovaca idu prema planinskim pašnjacima Zelengore, Romanije, Volujka... 
Montiranje šatora i svi oko vatre.
Jutro, polazak.
Hujka i Baja.
Zaostali snijeg, još malo do vrha.
Na vrhu Maglića (2386 m.n.m.)
Trnovačko jezero (CG), rijetko očuvani kutak prirode (1513 m.n.m.).
