Plan je sa Rujišta na krpljama i skijama doći do skloništa u razumno vrijeme, te ga po potrebi locirati ako je zatrpano i otkopati ulaz do mraka.
Dan je bio rijetko topao i sunčan za Prenj u veljači i cijelim putem samo su se nizali prizori koji plijene poglede.
Dolazimo do skloništa na vrijeme i situacija je čak bolja od očekivanog. Sklonište se vidi, snijega ima oko 2 metra i kopanje do ulaza je neophodno. Nakon par sati kopanja uspijevamo u sumrak ući .
Nije proteklo mnogo i vatra se već začula u peći, a sklonište je polako postalo smještaj visoke kategorije u planini.
Noć je vedra i ispunjena zvjezdama, a naši pratioci (Dodo sa ekipom) leže sklupčani na snijegu i hladnoći Prenjske noći.
Ujutro izlazimo na sedla između Vršina i Botina, odakle se pruža prelijep pogled prema Poljicama, Zaušlju, Lupoglavu, Ovči i Vjetrenim Brdima.
Malo je mjesta danas gdje čovjek može biti miran i spokojan u netaknutoj prirodi kao zimi u središtu Prenja. Gdje god pogled segne nepregledna je bjelina prošarana mjestimice stijenama visokih kamenih divova sa kojih se povremeno samo začuje huk vjetra.
Zelena Glava i Otiš
Prijevorac
Ulaz u sklonište
Valja kopati ako se misli prenoćiti u toplom
Biftek
Uspon na Sedla
S lijeva na desno; Kapljuč, Ovča i Lupoglav
Stanka na Sedlima
Pogled prema Zaušlju i Poljicama ( u pozadini Ovča, Lupoglav i Vjetrena Brda)
Sklonište (pogled sa staze za Sedla)
Sklonište
Bolje zazidati nego kopati iduci put
Povratak i naš gost Orsat iz GSS-a Dubrovnik
