Ovoga ljeta nakon dužeg planiranja red je došao na najviši vrh Italije Gran Praradiso i planinu Mente Rosa na granici između Švicarske i Italije.
U popodnevnim satima krenuli smo iz Mostara uz ceremonijalni ispraćaj i fotografiranje sa natpisima sponzora.
Put je dug, turistička sezona u zamahu, sve hrli na more, a mi bi malo na snijeg. Noćimo u Rijeci, a potom pravac podnožje Gran Paradisa. Istoga dana laganom i uredno uređenom stazom stižemo do doma Vittorio Emanuele na 2735 m.n.m. Dom je uredan i komforan, a mi smo već ranije rezervirali smjestaj i možemo se udobno smjestiti . Prognoze vremena za naredni dan i nisu nešto optimistične. Rano ustajemo i krećemo polako prema vrhu. Već nakon pola sata počinje lagana kiša koja nas brine, ali nastavljamo dalje i vrijeme se potom počinje polako poboljšavati. Uspon je konstantan, a već na oko 3000 m.n.m. počinje ledenjak. Lijepo vrijeme nije dugo potrajalo kišu je zamjenio sitni snijeg, a temparatura je pala nekoliko stupnjeva ispod nule. Na samom vrhu stijene je prekrilo par centimetara novog snijega, te je potreban oprez pri penjanju. Nažalost vrijeme nas nije poslužilo da bi doživlaj na vrhu bio potpun, te nakon kratkog fotografiranja u oblaku krećemo nazad. Silazak prolazi bez poteškoća, čeka nas još jedno noćenje u domu, a potom put Zermatta u Švicarsku.
U popodnevnim satima smještamo se u kampu u mjestu Tasch koje je udaljeno par kilometara od Zermatta. Imamo dan odmora, a plan je da se ode u obilazak Zermatta. Gradić je predivan, prava meka alpskog turizma, prepun lijepih kuća i hotela u alpskom stilu, a iznad grada strši grandiozni Materhorn sa svojih 4478 m.n.m. Na svakom koraku su prodavnice planinarske opreme, ali nažalost sa previskoim cijenama za naš standard.
Vrijeme koristimo za prikupljanje još koje informacije korisne za sutrašnji uspon, iako je Luka već sve detaljno organizirao.
Naš plan je Planina Monte Rosa i tura špageti pri čemu se treba popeti na 10 vrhova preko 4000 m.n.m.
Uspon kreće žičarom direktno iz Zermatta do Klein Materhorna na 3800 m.n.m. odakle se penje na Breithorn 4164 m.n.m. Ruksaci su prepuni hrane i opreme za narednih 7 dana. Uspon počinje u magli, ali prilikom izlaska na vrh sve se razvedrava i prizor postaje veličanstven. Dokle pogled seže uzdižu se alpski vrhovi obasjani suncem i u snježnom pokrivaču. Silazimo sa vrha na glečer i idemo do doma na Italijanskoj strani na nekih 3400 m.n.m.
U dom stižemo u popodnevnim satima i koristimo priliku za odmor i okrijepu sa toplim napitcima i raznim instant kuhanijama ala primus. Dan je vedar i sa verande doma pruža se predivan pogled na dio planine i obližnji glečer koji para planinsku tišinu povremenim odlamanjima leda niz stijene.
Pred nama je plan od još četri dana, a slijedeći dan u planu su vrhovi Pollux i Castor. Ustajemo oko 6 i krećemo nakon sat što je prilično kasno jer su već svi koji kane penjati vrhove otišli. Polux je nešto zahtijevni vrh osiguran dijelom fiksnom užadi, te nešto sporije napredujemo čekajući na nekoliko grupa koje vode vodiči. Dan je sunčan i doživljaj na vrhu je potpun. Prilično sporo silazimo i u samo podnožje vrha silazimo prilično kasno.
Par kolega žali se na umor i iscrpljenost, i zaključuju da više ne mogu nastaviti budući da nas čeka dug put preko Castora do slidećeg doma i odmah kreću nazad u Zermat kako bi uhvatili žičaru. Dan je već odmakao, a posljednje grupe već su popele Castor i otišle prema sigurnom smještaju, te i mi ostali odlučujemo odustati budući da je najavljeno i ozbiljno pogoršanje vremena te je nastavak slijedećeg jutra u svakom slučaju upitan.
Kasnimo na žičaru sa Klein Materhorna i zahvaljujući srdačnosti i dobroti običnog švicarskog radnika koji po cijelu noć radi na izgradnji objekta na postaji žičare dobivamo hotelsku sobu u hotelu Glacier Paradise koju nam osobno ustupa za noćenje. Nakon planinskih domova noćenje i tuširanje u hotelu koji inače košta za tu uslugu 100 eura pravo je osvježenje, da ne govorim o pgledu iz ustakljenog restorana direktno na Materhorn. Tu je još i par Škota planinara koji tek planiraju turu po Monte Rosi, te do kasno razmjenjujemo iskustva i priče iz planina što škotskih što hercegovačkih.
Ujutro odlučujemo na silazak pješke do Zermatta, te nakon snježnih vrhova ponovo idemo kroz živopisni alpski krajolik prošaran pašnjacima i šumama.
Naredni dan je kišan i vrijeme je za povratak, osjećaj zbog odustajanja pomalo kvari ukupan dojam, ali sve u svemu za mene jedno novo planinsko iskustvo i dobro druženje.
Vrijedilo bi se vratiti u svakom slučaju, naročito po lijepom vremenu.
U popodnevnim satima krenuli smo iz Mostara uz ceremonijalni ispraćaj i fotografiranje sa natpisima sponzora.
Put je dug, turistička sezona u zamahu, sve hrli na more, a mi bi malo na snijeg. Noćimo u Rijeci, a potom pravac podnožje Gran Paradisa. Istoga dana laganom i uredno uređenom stazom stižemo do doma Vittorio Emanuele na 2735 m.n.m. Dom je uredan i komforan, a mi smo već ranije rezervirali smjestaj i možemo se udobno smjestiti . Prognoze vremena za naredni dan i nisu nešto optimistične. Rano ustajemo i krećemo polako prema vrhu. Već nakon pola sata počinje lagana kiša koja nas brine, ali nastavljamo dalje i vrijeme se potom počinje polako poboljšavati. Uspon je konstantan, a već na oko 3000 m.n.m. počinje ledenjak. Lijepo vrijeme nije dugo potrajalo kišu je zamjenio sitni snijeg, a temparatura je pala nekoliko stupnjeva ispod nule. Na samom vrhu stijene je prekrilo par centimetara novog snijega, te je potreban oprez pri penjanju. Nažalost vrijeme nas nije poslužilo da bi doživlaj na vrhu bio potpun, te nakon kratkog fotografiranja u oblaku krećemo nazad. Silazak prolazi bez poteškoća, čeka nas još jedno noćenje u domu, a potom put Zermatta u Švicarsku.
U popodnevnim satima smještamo se u kampu u mjestu Tasch koje je udaljeno par kilometara od Zermatta. Imamo dan odmora, a plan je da se ode u obilazak Zermatta. Gradić je predivan, prava meka alpskog turizma, prepun lijepih kuća i hotela u alpskom stilu, a iznad grada strši grandiozni Materhorn sa svojih 4478 m.n.m. Na svakom koraku su prodavnice planinarske opreme, ali nažalost sa previskoim cijenama za naš standard.
Vrijeme koristimo za prikupljanje još koje informacije korisne za sutrašnji uspon, iako je Luka već sve detaljno organizirao.
Naš plan je Planina Monte Rosa i tura špageti pri čemu se treba popeti na 10 vrhova preko 4000 m.n.m.
Uspon kreće žičarom direktno iz Zermatta do Klein Materhorna na 3800 m.n.m. odakle se penje na Breithorn 4164 m.n.m. Ruksaci su prepuni hrane i opreme za narednih 7 dana. Uspon počinje u magli, ali prilikom izlaska na vrh sve se razvedrava i prizor postaje veličanstven. Dokle pogled seže uzdižu se alpski vrhovi obasjani suncem i u snježnom pokrivaču. Silazimo sa vrha na glečer i idemo do doma na Italijanskoj strani na nekih 3400 m.n.m.
U dom stižemo u popodnevnim satima i koristimo priliku za odmor i okrijepu sa toplim napitcima i raznim instant kuhanijama ala primus. Dan je vedar i sa verande doma pruža se predivan pogled na dio planine i obližnji glečer koji para planinsku tišinu povremenim odlamanjima leda niz stijene.
Pred nama je plan od još četri dana, a slijedeći dan u planu su vrhovi Pollux i Castor. Ustajemo oko 6 i krećemo nakon sat što je prilično kasno jer su već svi koji kane penjati vrhove otišli. Polux je nešto zahtijevni vrh osiguran dijelom fiksnom užadi, te nešto sporije napredujemo čekajući na nekoliko grupa koje vode vodiči. Dan je sunčan i doživljaj na vrhu je potpun. Prilično sporo silazimo i u samo podnožje vrha silazimo prilično kasno.
Par kolega žali se na umor i iscrpljenost, i zaključuju da više ne mogu nastaviti budući da nas čeka dug put preko Castora do slidećeg doma i odmah kreću nazad u Zermat kako bi uhvatili žičaru. Dan je već odmakao, a posljednje grupe već su popele Castor i otišle prema sigurnom smještaju, te i mi ostali odlučujemo odustati budući da je najavljeno i ozbiljno pogoršanje vremena te je nastavak slijedećeg jutra u svakom slučaju upitan.
Kasnimo na žičaru sa Klein Materhorna i zahvaljujući srdačnosti i dobroti običnog švicarskog radnika koji po cijelu noć radi na izgradnji objekta na postaji žičare dobivamo hotelsku sobu u hotelu Glacier Paradise koju nam osobno ustupa za noćenje. Nakon planinskih domova noćenje i tuširanje u hotelu koji inače košta za tu uslugu 100 eura pravo je osvježenje, da ne govorim o pgledu iz ustakljenog restorana direktno na Materhorn. Tu je još i par Škota planinara koji tek planiraju turu po Monte Rosi, te do kasno razmjenjujemo iskustva i priče iz planina što škotskih što hercegovačkih.
Ujutro odlučujemo na silazak pješke do Zermatta, te nakon snježnih vrhova ponovo idemo kroz živopisni alpski krajolik prošaran pašnjacima i šumama.
Naredni dan je kišan i vrijeme je za povratak, osjećaj zbog odustajanja pomalo kvari ukupan dojam, ali sve u svemu za mene jedno novo planinsko iskustvo i dobro druženje.
Vrijedilo bi se vratiti u svakom slučaju, naročito po lijepom vremenu.
Polazak
Polzište staze do doma V. Emanuele
Staza prema domu
Dom Vittorio Emanuele
Ko nekad na Prenju i Čvrsnici
Na vrhu
Kamp u Taschu
Zermatt
Na Breithornu
Pogled prema Polluxu i Castoru 
Dom ispod Polluxa
Šlape
Uspon prema Polluxu
Čuturenje
Na Polluxu 
Materhorn
Vidi ekipe
Piva
